Teški Dodikovi Uzdasi: Nenad Stevandić, Kontrolor Milorada Dodika, najavio donošenje izbornog zakona RS; Dodik najavio rad na novom Izbornom zakonu BiH; Čović i “Trojka” izrazili spremnost za razgovore

Piše: Slobodan Vasković

Nenad Stevandić, Kontrolor Milorada Diodika, najavio je usvajanje Izbornog zakona Republike Srpske na sjednici parlamenta RS, koja treba da se održi 18.04.o.g.

Stevandić je bio rezolutan, iako je prije toga Dodik izjavio da je spreman raditi na novom Izbornom zakonu BiH, ne pominjući usvajanje Izbornog zakona RS.

Dodik nije htio odgovoriti na pitanje šta znači donošenje entitetskog Izbornog zakona, ako su odlučili raditi na donošenju novog Izbornog zakona BiH.

“Zovnite me u emisiju pa ću odgovoriti ili nekog od prisutnih”, rekao je Dodik, vidno nervozan i vidno pod teškim pritiskom.

Već ranije sam objavio da je Stevandić Dodikov Kontrolor, koji mu ne dozvoljava da pravi sebi svojstvene lupinge - kaže jedno, uradi sasvim drugo. Stevandić je postao Kontrolor po povratku iz Rusije, u drugoj polovini marta ove godine.

Dragan Čović i Nermin Nikšić izrazili su spremnost za rad na Izbornom zakonu BiH, koji bi se našao u parlamentu BiH u narednih sedam do deset dana.

Kako trenutno stvari stoje, potpuno je nejasno oko čega su se dogovarali, jer zbog čega će se raditi na Izbornom zakonu BiH, ako će se usvojiti Izborni zakon RS?

Usvajanje Izbornog zakona RS, ukoliko do njega dođe, značiće pojačanje krize, tu nema nikakve dileme. Stevandić ne da Dodiku da uzmakne, ali duga je noć. 

Parlament RS zasjeda 18.04., tako da ni Dodik ni Stevandić ne mogu pobjeći od onoga što su izjavili. 

Uzdasi tu ne pomažu. 

Pokušaj pretvaranja suđenja Dodiku u proces protiv OHR-a i Šmita; Da li je Dodik u sudnici čitao “Crven Ban”; Je li “Trojka” Dodikov “Trojanski Konj”

Piše: Slobodan Vasković

Proces Miloradu Dodiku, koji se vodi pred Sudom BiH zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika, njegov advokatski tim pokušava pretvoriti u proces OHR-u i visokom predstavniku Kristijanu Šmitu.

Gigantski poduhvat koji je teško izvodiv, uprkos “optimizmu” koji su na presu fingirali Dodikovi poslušnici, tumačeći Dejton, Bonska ovlaštenja, ponašanje tužilaca i sudije Suda BiH tokom procesa, suđenje Trampu, prognozirajući izborni rezultat u SAD-u, pozivajući na kafe, predstavljajući se “dobroćudnim”, izdižući se iznad Dejtona, negirajući Bonska ovlaštenja, čiju upotrebu je Dodik itekako znao da izlobira kod bivših visokih predstavnika protiv svojih političkih protivnika.

Željka Cvijanović je proces nazvala “budalastim”, što je samo jedna u nizu budalaština koje je izgovorila na presu nakon ročišta. 

Nije uspjela nadmašiti Radovana Vrtnog Patuljka Viškovića koji je pozvao sudinicu Senu Uzunović “na kafu” da joj on objasni gdje je “kvaka” u slučaju, iako sam ne razumije ni ko je ni gdje je ni kuda je pošao.

Višković nije rekao da li bi na sastanak sa sudinicom Senom Uzunović došao kao “Inpsektor Dževdet” ili, pak, “Inspektor Kluzo”.

Samo da podsjetim da je “Inspektora Dževdeta” prilično neuspješno ranije igrao suspendovani predsjednik Suda BiH Ranko Debevec, koji je zvanično pao zbog prisluškivanja sudija i tužilaca Suda i Tužilaštva BiH, a nezvanično, jer je  zatražio četiri miliona evra u kešu (koja su mu obećana) kako bi oslobodio Dodika, a presudio OHR-u i Šmitu.

I Stevandić je “bildao” mišiće “spektakularnim” pričama o “pobjedama”, ali je sve to luk i voda.

Nakon toga ukazao se konačno i Dodik, koji nije rekao koju knjigu je čitao tokom procesa. Vjerovatno “Crven Ban”. Jer ga …. svaki dan. (UIO odgodila kupovinu zgrade od Mileta Radišića Klena, zbog straha od “Crnih listi”; Banke ne kupuju obveznice Vlade RS; Komandat NATO za Evropu najavio dolazak novih trupa u BiH…).

Onda je Dodik nastavio sa svojom blablabla pričom o politici, pa najavio sastanak sa “Trojkom” i HDZ-om BiH, kako bi, valjda, pokušao da nađe neki izlaz za sebe i kupi neko vrijeme. Na primjer, da ne mora usvojiti Izborni zakon RS, čije usvajanje je najavljeno za sutra, 18.04., a nakon toga bi trebalo uslijediti i objavljivanje u “Službenom glasniku RS”, što bi mogla biti nova krivična prijava i potom optužnica protiv njega.

Da li je “Trojka” Dodikov “Trojanski Konj”, pa se vežu gdje im Dodik kaže,  saznaćemo uskoro. (nastaviće se)

 

 

Kumu Kavčana Lazoviću i njegovom najbližem saradniku Katniću pritvor do mjesec dana; Da li će se nadležni iz Tužilaštva BiH "dosjetiti" da provjere šta je Lazović radio u Banjaluci, 25.02.2021.

Petar Lazović, drugi s lijeva i Zoran Lazović, treći s desna, u Banjaluci, 25.02.2021. 

Piše: Slobodan Vasković

Šefu Kavačkog klana Zoranu Lazoviću, bivšem visokom funkcioneru MUP Crne Gore i Milivoju Katniću, njegovom najbližem saradniku i bivšem Glavnom specijalnom tužiocu Crne Gore, određen je, 16.05.o.g., pritvor  do 30 dana, javio je portal “Libertaspres.me”.

Oni se sumnjiče za stvaranje kriminalne organizacije i zloupotrebu položaja.

Posebno je zanimljiv dio optužbe zbog koje je pritvoren Lazović - tereti se da je “povezan sa skidanjem zabrane ulaska u Crnu Goru kriminalaca iz Beograda, Veljka Belivuka i Marka Miljkovića, krajem decembra 2020. godine”.

Veljko Belivuk i Marko Miljković, kao i brojni članovi njihove opake, mesarske narkogrupe, uhapšeni su u Beogradu, u velikoj akciji policije, 04.02.2021. godine.

Odranije je poznato da je Petar Lazović, sin Zorana i bivši pripadnik bezbjednosne agencije Crne Gore (ANB), bio zadužen za komunikaciju sa Belivukom.

Najzanimljivije od svega je što Zoran i Petar Lazović, tada visoki funkcioneri MUP Crne Gore i tamošnje službe, samo dvadeset dana nakon hapšenja Belivukove narkogrupe dolaze u Banjaluku, gdje su imali niz sastanaka, kako zvaničnih tako i nezvaničnih sa najvišim funkcionerima MUP RS.

Lazović se sastao sa Sinišom Kostreševićem, a u dva dana koliko su boravili u Banjaluci, sastali su se i sa drugim brojnim visokim funkcionerima MUP RS.

Priča o tome da su se sastali kako bi se zajedno “borili protiv kriminala” je šuplja priča, jer je Lazović jedan od najvećih kriminalaca na Balkanu, a značajan dio pripadnika vrha MUP RS sarađivali su usko sa Kavačkim klanom.

Nažalost, Tužilaštvo BiH koje je počelo pokazivati znakove života, ponovo je “preminulo” i niko ne istražuje ovu posjetu niti činjenicu da je sve vrijeme, tokom boravka u Banjaluci, Petar Lazović komunicirao putem Skaj aplikacije sa Radojem Zvicerom, drugim po snazi vođom Kavačkog klana.

Zoran Lazović bio je neprikosnoveni vođa, a posljednje informacije govore da je nakon zatvaranja Slobodana Kašćelana, trećeg po hijerarhiji Kavčana, njegovo mjesto zauzeo Ljubo Milović, visoki policijski funkcioner koji je u bjekstvu.

Interesantno je navesti da Zoran Lazović nije imao Skaj telefon koji je lično koristio, već su to za njega činili drugi. Međutim, raskrinkan je, jer je “prolazio” kroz Skaj komunikacije drugih pripadnika klana, između ostalih i svog sina Petra, koji je poodavno u pritvoru.

Što se tiče Tužilaštva BiH vrlo je primjetno da oni veoma malo rade na Skaj aplikacijama i da dozvoljavaju brojne manipulacije sa Skaj prepiskama, između ostalog i brisanje pojedinih visokih policijskih funkcionera iz njih kako bi se zaštitili.

U BiH je korišteno oko 2.800 Skaj telefona i oko 300 ANOM aplikacija, a kada se sagledaju rezultati Tužilaštva BiH, stiče se utisak da tih aplikacija u BiH gotovo da nije ni bilo.

Skaj prepiskama se manipuliše, koriste se u privatne svrhe, na njima se zarađuje, jer se kriju oni koji su ih koristili, a mnogi visoki policijski i tužilački funkcioneri ucjenjuju jedni druge onim što su dobili za istrage od EUROPOL-a.

Ovakva situacija je neodrživa, jer i dalje vladaju oni koji bi trebalo da su u pritvoru/zatvoru zbog svojih narkoposlova.

Za kraj da još navedem da je, prema pisanju “Libertaspres”, između ostalog, “Lazović osumnjičen da je formirao kriminalnu organizaciju, čiji su članovi, navodno, postali penzionisani tužilac Katnić, ranije uhapšeni, suspendovani tužilac Saša Čađenović, koji je optužen da je radio za kriminalni kavački klan i Lazovićev sin Petar”. (nastaviće se)

Stanivukovićeva ekstremna politička agenda: Pokušaj preuzimanja Dodikove politike, uz žrtvovanje svog “Korisnog idiota” Borenovića

Piše: Slobodan Vasković

1.

Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke, jeste sluga Milorada Dodika; jeste u dubokoj koaliciji sa SNSD-om, ali njegova podrška svim akcijama koje je najavio Dodik u parlamentu RS nije “moranje”, već vrlo svjesna odluka koja ima nekoliko bitnih ciljeva, ali i posljedica.

2.

Prije nego nastavim, ta Stanivukovićeva odluka posljedica je svijesti da ne može računati na podršku nijedne opozicione partije, pa čak ni PDP-a, stranke koja ga je, uprkos jasnoj koaliciji sa Dodikom, ipak kandidovala za gradonačelnika Banjaluke na sljedećim lokalnim izborima.

3.

Učinjeno je to pod ogromnim pritiskom Branislava Borenovića, predsjednika dijela PDP-a, stranke u potpunom rasulu, koji je zaprijetio ostavkom ukoliko Stanivuković ne bude kandidat.

4.

Borenović je i prva velika žrtva Stanivukovićeve odluke da verbalno podrži sve sulude Dodikove poteze, jer, treba imati u vidu, da tri poslanika PDP-a, koje Mali Zli Patuljak kontroliše, nisu uopšte bili na sjednici prlamenta RS kada je usvojen nacrt Izbornog zakona RS, pa će biti veoma interesantno vidjeti da li će ta tri poslanika (Tanja Vukomanović, Mirna Savić i Nebojša Drinić) na narednom zasjedanju parlamenta podržati prijedlog izbornog zakona RS.

4.

Borenović, koji neuspješno glumi opozicionara, teško je javno ponižen Stanivukovićevim postupcima, posebno javnim pozivom svima da dođu na Miting koji Dodik organizuje radi samog sebe, te najavom da će mu prisustvovati, a njegova reakcija da je to “lični stav Stanivukovića” je slika nemoći “Korisnog idiota” gradonačelnika Banjaluke.

5.

Stanivukoviću, koji je beskrupulozni manipulator, bez trunke empatije prema bilo kome, spreman da gazi preko leševa samo da bi došao do vlasti/moći, žrtvovao je bez milosti Borenovića, svjestan da mu on više nije potreban ni za šta, jer Borenović, u političkom smislu, u Banjaluci ne nosi nikakvu političku težinu niti može donijeti bilo kakve glasove.

6.

Malom Zlom Patuljku je bitno da pod punom kontrolom drži/ima Gradski odbor PDP-a, sa svim njegovim mjesnim odborima, što je prilično jako razvijena mreža koja može da “upija” glasove. Sve izvan toga ga ne interesuje.

7.

Svojim potezom, Stanivuković se javno odrekao i podrške opozicionih stranaka, računajući da će moći manipulacijama i novcem da preuzme dio njihovog biračkog tijela, na čemu on uveliko radi.

8.

Međutim, to nije dovoljno, pa je pitanje na koje biračko tijelo računa Stanivuković u trci za izbore.

9.

Da bih precizno pojasnio Stanivukovićev postupak moram se vratiti osamnaest godina unatrag - u 2006. godinu, kada je Dodik preuzeo u potpunosti tada rigidnu politiku SDS-a koju je, do današnjeg trenutka, doveo do potpunog ekstremiza.

SDS nikada nije uspio da vrati politiku koju im je Dodik oteo, a u posljednje vrijeme Dodik djeluje kao najrigidniji i najostrašćeniji ultraradikalni osnivač SDS-a, mnogo isključiviji nego sami osnivači te stranke.

10.

Stanivuković sada čini ono što je Dodik uradio 2006.: Pokušava da preuzme Dodikovu politiku i hvata se velikog talasa populizma koji je pokrenuo Dodik, kako bi i on na njega zajahao i ostvario političke poene.

U tome je suština Stanivukovićevih poteza i postupaka, a verbalna podrška Dodiku, kako on smatra, ne može ga dovesti ni pod kakav udar sankcija, što je već igranje vatrom i procjena koja nije dovoljno utemeljena, ali je lider Gradskog odbora PDP-a odlučio da rizikuje, jer nema kud.

Istovremeno mu ta podrška omoguće veoma širok i stalan pristup Režimskim medijima, koji nisu bez uticaja. Tako je Stanivuković osvojio i dio medijskog prostora i to značajan, koji je, za razliku od njega, bilo kom opozicionaru, koji ne podržava bar neke Dodikove poteze, potpuno zatvoren. 

11.

Gradonačelnik Banjaluke, koji je ucijenjen od Dodika (poznato je čime), procjenjuje da njegov Vlasnik (čitaj Dodik) neće uspjeti da se održi na političkoj sceni RS do lokalnih izbora. Takva procjena nije za odbaciti, a ukoliko se ostvari doći će do potpunog rasula u SNSD-u, a njihovo biračko tijelo ostaće zbunjeno, ali ne do mjere da bi se okrenulo opozicionim strankama.

Već sada veoma vri unutar SNSD-a i već sada ima značajan broj funkcionera te stranke na nižim nivoima (koji vežu dio birača u Banjaluci za sebe) koji traže nove političke opcije, jer ne žele biti žrtva Dodikove politike niti se naći na Crnim listama.

Primarno se to odnosi na sve one koji imaju privatne firme i koji ne namjeravaju da zbog lojalnosti Dodiku unište sopstvene živote. Stanivuković računa da je on njihov prirodni izbor. 

Njima treba pridodati i veliki broj tajkuna čije naredbe je Stanivuković vrlo doljedno i energično sprovodio i koji neće žaliti novac da ga ostave na vlasti, a radnici njihovih firmi će, izvan svake razumne sumnje, imati instrukciju da glasaju za njega; kao i radnici preduzeća koja su u vlasništvu Grada.

12.

Stanivuković računa i na većinu glasova kombi stranaka koje podržavaju SNSD, ali im neće predstavljati nikakav problem da zatraže od svojih birača da glasaju za aktuelnog gradonačelnika, a ne kandidata SNSD-a Nikolu Šobota, jer su oba kandidati iste opcije i garantuju dio vlasti kombi partijama i nakon izbora, u slučaju eventualne pobjede.

13.

Naravno, Stanivuković ima u vidu i nepokrivenost Banjaluke Mjesnim odborima opozicionih stranaka, slabosti njihovih Gradskih odbora i računa na infrastrukturnu prednost koju već sada ima, ne samo sa Gradskim odborom PDP-a, već i sa Gradskim odborima kombi partija.

14.

Najveći Stanivukovićev problem je što je Banjaluka većinski opoziciona i što on nije u opoziciono biračko tijelo unio dovoljno smutnje svojim postupcima.

Međutim, unio je mnogo razočarenja i sada je na istinskoj opoziji da pokuša otkloniti razočaranost opozicionog biračkog tijela do koje je došlo teškom prevarom Stanivukovića i oformiti snažan predizborni mehanizam koji bi ne samo izveo opozicione birače na izbore, već i sačuvao njihove glasove.

Bitka za Banjaluku biće teška, prljava i nemilosrdna. 

Paradoks je, ali svi se na predstojećim izborima bore za opstanak na političkoj sceni: Pobjeda ga garantuje; Poraz vodi u nestanak.

 

Izgubljen u prevodu samog sebe: Tonu Ukleti Brodovi Dodikovog Režima

Piše: Slobodan Vasković

1.

Milorad Dodik I njegovi koalicioni partneri na pres konferenciji, održanoj 15.04.o.g., djelovali su vrlo upečatljivo kao Potopljeni, Otužni Skup Grupe Ništarija svjesnih da su poraženi i da im slijedi skori kraj.

Pobjednici se tako ne ponašaju niti reaguju, već samo oni čije su sve lađe potonule.

2.

Njihove Uklete Lađe.

3.

Dodik, izgubljen u prevodu samog sebe, prvo tvrdi da će se “RS otcijepiti mirnim sredstvima”, a nakon toga da će svako ko nagazi “entitetsku liniju” dobiti odgovor. 

Izvjesno je da nije mislio da će tom Nekom/Nekim neko od njegovih reći - Ua, već pripucati.

Izvjesno je da je Dodik spreman žrtvovati one Srbe koji još uvijek vjeruju da je on za Srbe, a ne Neprijatelj Srba No1, kao i svi koji ga prate.

4.

Sve što Dodik tvrdi da će se desiti je neostvarivo, sem u mikromomentu koji može trajati najduže 24 časa. 

Nadam se da u Republici Srpskoj ne postoji niko, ali baš niko ko bi sebi dozvolio da zbog Dodika i njegove kriminalne bagre nestane za 24 časa.

5.

Dodik definitivno odlazi sa političke scene, ali odlazi i njegov teško bolesni, psihotični, korumpirani režim, jer sve suprotno značilo bi Kraj Planete.

6.

Sve njegove priče o ukidanju Suda i Tužilaštva BiH, ukidanju CIK-a i njenih ovlasti, provođenje izbora po entitetskom izbornom zakonu i svi blablabla koje je uz to izgovorio su samo blablabla i ništa više od toga.

7.

Istina, opasni blablabla, jer Dodik je spreman na incidente, kao i njegov, moram to naglasiti, nenormalni sluga Darko Banjac koji žali što Rusija nije otpočela Treći svjetski rat, odnosno, kako je on to rekao, da mu je “žao što Rusija nije napala Njemačku i još neke zemlje Evrope u kojima postoji nacizam”.

“Zato mi i ne želimo u EU”, rekao je Banjac, umišljeni komandant “ruskih trupa” koji u bolesnoj glavi “maršira na Berlin”, a suština je da mu treba neka druga “banja”, a ne Mlječanica iz koje se finansijski namiruje na osnovu bezakonja koje je uveo Režim.

8.

“Optimizam” koji pokušava da emituje Dodik je njegov labuđi pjev i teško će politički stradati. Uopšte me više ne bi iznenadilo da bude uhapšen, jer, nakon svega što je izgovorio, to je zaslužio.

I ne samo on, već svi koji su sa njim bili na presu. 

9.

Dodik sam sebe kuraži, ali nema tu pomoći: vidi se samo prestravljena osoba koja mora još da pokuša(va) da izazove nasilje velikih razmjera u BiH. I kojem to neće poći za rukom.

10.

Posebno je jadno što on “kuraži” one koji još vjeruju u njega lažima da će ambasador SAD-a Majkl Marfi otići “do 1. juna”. 

Naravno da se to neće desiti, a potezanje “odlaska Marfija” je prejeftini spin kako bi se “okuražili” njegovi teško, ali baš teško, uzdrmani redovi koji se snažno talasaju - zbog straha od nadolazećih događaja listom loših po njih.

Dodik zna tačno da Marfi odlazi po isteku mandata, zna i kada mu ističe mandat, zna i da to nije 1. juna, već dosta kasnije. Ali, ako mu je to jedini “argument” kako njegove sulude zamisli imaju “šanse” za uspjeh, neka i dalje njime maše, kao i “otcjepljenjima”, “ukidanjima” i incidentima.

11.

Nažalost, incidenti ostaju realnost, jer Dodik ne kontroliše situaciju na terenu gdje je svjesno posijao mržnju i samo je pitanje trenutka kada će se desiti loše stvari.

Iskreno se nadam da do toga neće doći, ali, isto tako iskreno, nisam optimista po tom pitanju.

Dodik sa političke scene treba da ode što prije, jer svaki dan koji opstaje na njoj je nova opasnost za izazivanje manjih sukoba.